- Detalji
- Kategorija: Knjigovodstvo blog
- Pogodaka: 44
PORESKI TRETMAN PROMETA BEZ NAKNADE
Odredbama člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrednost ("Službeni glasnik RS", br. 84/04, 86/04 - ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 68/14 - dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18, 72/19 i 153/20, u daljem tekstu: ZPDV) propisano je da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.
Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu sa odredbom člana 4. stav 1. ZPDV, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Prema odredbi člana 4. stav 4. tačka 2) ZPDV, sa prometom dobara uz naknadu izjednačava se svaki drugi promet dobara bez naknade.
Uzimanje dobara, odnosno svaki drugi promet dobara iz stava 4. ovog člana smatra se prometom dobara uz naknadu pod uslovom da se PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa na ta dobra ili njihove sastavne delove može odbiti u potpunosti ili srazmerno, nezavisno od toga da li je ostvareno pravo na odbitak prethodnog poreza (stav 5. istog člana ZPDV).
Prema odredbi člana 9. Pravilnika o porezu na dodatu vrednost ("Službeni glasnik RS", br, 37/21, 64/21 i 127/21, u daljem tekstu: Pravilnik), svakim drugim prometom dobara bez naknade, u smislu člana 4. stav 4. tačka 2) ZPDV, smatra se svako drugo raspolaganje dobrima bez naknade, osim besplatnog davanja kataloga, brošura, lifleta, flajera i sličnih dobara namenjenih informisanju kupaca ili potencijalnih kupaca o obavljanju delatnosti obveznika PDV.
U skladu sa odredbom člana 6. stav 1. tačka 4) ZPDV, smatra se da promet dobara i usluga, u smislu ovog zakona, nije izvršen kod davanja reklamnog materijala i drugih poklona manje vrednosti, ako se daju povremeno različitim licima.
Saglasno odredbi člana 20. Pravilnika, poklonom manje vrednosti, u smislu člana 6. stav 1. tačka 4) ZPDV, smatra se dobro pojedinačne tržišne vrednosti manje od 2.000 dinara, bez PDV, osim dobra koje se smatra reklamnim materijalom u skladu sa članom 19. ovog pravilnika, koje obveznik daje povremeno različitim licima (poslovnim partnerima, potencijalnim poslovnim partnerima, predstavnicima poslovnih partnera i dr.), a da za to ne postoji pravna obaveza.
Osnovicom kod prometa dobara bez naknade smatra se nabavna cena, odnosno cena koštanja tih ili sličnih dobara, u momentu prometa, bez PDV (član 18. st. 1. i 3. ZPDV).
U skladu sa navedenim, ako je obveznik PDV prilikom nabavke dobara imao pravo da PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u prometu za promet predmetnih dobara, odnosno PDV plaćen pri uvozu tih dobara, odbije kao prethodni porez (nezavisno od toga da li je to pravo i ostvario), ima obavezu da na promet bez naknade tih dobara obračuna PDV (pretpostavka je da u konkretnom slučaju nije reč o poklonima manje vrednosti). Osnovicu za obračunavanje PDV čini nabavna cena tih ili sličnih dobara, u momentu prometa, bez PDV. Obračunati PDV plaća se na propisani način. Međutim, ako obveznik PDV prilikom nabavke dobara nije imao pravo na odbitak prethodnog poreza, promet bez naknade tih dobara nije predmet oporezivanja PDV (PDV se ne obračunava i ne plaća).
Napominjemo, ista pravila primenjuju se i kod prometa bez naknade tzv. gratis količina u slučaju kada je reč o posebnom prometu.
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-268/2022-41 pod IA od 22.4.2022)
- Detalji
- Kategorija: Knjigovodstvo blog
- Pogodaka: 33
Odredbom člana 3. stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Službeni glasnik RS", br. 25/01, 80/02, 80/02 - dr. zakon, 43/03, 84/04, 18/10, 101/11, 119/12, 47/13, 108/13, 68/14 - dr. zakon, 142/14, 91/15 - autentično tumačenje, 112/15, 113/17, 95/18, 86/19, 153/20 i 118/21, u daljem tekstu: Zakon) propisano je da nerezident Republike (u daljem tekstu: nerezidentni obveznik) podleže oporezivanju dobiti koju ostvari poslovanjem preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi na teritoriji Republike na način propisan ovim zakonom, ukoliko međunarodnim ugovorom o izbegavanju dvostrukog oporezivanja nije drukčije uređeno.
Shodno članu 4. stav 1. Zakona, stalna poslovna jedinica je svako stalno mesto poslovanja preko kojeg nerezidentni obveznik obavlja delatnost, a naročito, između ostalog, ogranak.
U skladu sa članom 5. stav 1. Zakona, nerezidentni obveznik koji obavlja delatnost na teritoriji Republike poslovanjem preko stalne poslovne jedinice koja vodi poslovne knjige u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo (ogranak i drugi organizacioni delovi nerezidentnog obveznika koji obavljaju delatnost), oporezivu dobit utvrđuje u skladu sa ovim zakonom i podnosi za stalnu poslovnu jedinicu poreski bilans i poresku prijavu.
Naknada po osnovu autorskog i srodnih prava i prava industrijske svojine, koju stalna poslovna jedinica iz člana 4. ovog zakona isplaćuje svojoj nerezidentnoj centrali, ne priznaje se kao rashod u poreskom bilansu stalne poslovne jedinice (član 20. stav 2. Zakona).
U skladu sa članom 40. stav 1. tačka 4) Zakona, ukoliko međunarodnim ugovorom o izbegavanju dvostrukog oporezivanja nije drukčije uređeno, porez na dobit po odbitku po stopi od 20% obračunava se i plaća na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice od rezidentnog pravnog lica po osnovu naknada od zakupa i podzakupa nepokretnosti i pokretnih stvari na teritoriji Republike.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, na prihode iz tačke 4) tog stava koje nerezidentno pravno lice ostvaruje od isplatioca koji nije dužan da obračunava, obustavlja i plaća porez po odbitku, obračunava se i plaća porez po rešenju iz stava 7. ovog člana (član 40. stav 8. Zakona).
U cilju izvođenja građevinskih radova, nerezidentno pravno lice osnovalo je na teritoriji Republike Srbije ogranak. Kako dalje navodite u podnetom zahtevu, nerezidentno pravno lice (centrala) daje u zakup pokretne stvari ogranku (radi obavljanja delatnosti) koji, po osnovu ispostavljenih faktura od strane centrale, u svojim poslovnim knjigama evidentira rashod. Imajući u vidu da ogranak ne isplaćuje zakupninu centrali (pa se, s tim u vezi, ne primenjuje član 40. stav 8. Zakona), postavlja se pitanje da li se evidentirani rashod priznaje u poreskom bilansu ogranka.
U smislu Zakona, a prema našem mišljenju, naknada po osnovu zakupa opreme priznaje se kao rashod u poreskom bilansu ogranka (isključivo) u poreskom periodu u kom ogranak predmetnu naknadu isplati svojoj nerezidentnoj centrali.
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-264/2022-04 od 12.5.2022)
- Detalji
- Kategorija: Knjigovodstvo blog
- Pogodaka: 37
U smislu člana 48a stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Službeni glasnik RS", br. 25/01 ... 101/11, u daljem tekstu: Zakon), obvezniku se priznaje pravo na poreski kredit u visini od 80% od ulaganja izvršenog u toj godini u osnovna sredstva u sopstvenom vlasništvu za obavljanje delatnosti, pod uslovom da je, u skladu sa zakonom kojim se uređuje klasifikacija delatnosti i registar jedinica razvrstavanja, razvrstan prema delatnosti koju pretežno obavlja u jednu od delatnosti navedenih u stavu 1. ovog člana.
Shodno članu 48a stav 3. Zakona, obvezniku se poreski kredit priznaje bez ograničenja u odnosu na obračunati porez u godini u kojoj je izvršeno ulaganje i u narednih 10 godina u koje se može preneti neiskorišćeni deo poreskog kredita.
Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Službeni glasnik RS", br. 119/12), koji je stupio na snagu 25. decembra 2012. godine, poreski podsticaj iz člana 48a Zakona je ukinut. Međutim, u skladu sa istim zakonom, poreski obveznik koji je zaključno sa 31. decembrom 2012. godine ostvario pravo na poreski podsticaj iz člana 48a Zakona i, s tim u vezi, iskazao podatke u poreskom bilansu i poreskoj prijavi za 2012. godinu, može to pravo da koristi do isteka roka i na način propisan Zakonom.
Saglasno navedenim zakonskim odredbama, obveznik koji je po osnovu ulaganja u osnovna sredstva izvršenih u 2011. i 2012. godini stekao pravo na poreski kredit iz člana 48a Zakona, i po tom osnovu iskazao podatke u poreskom bilansu i poreskoj prijavi za 2011. i 2012. godinu, imao je pravo da, po osnovu predmetnih ulaganja, umanji obračunati porez za te godine, a preostali deo neiskorišćenog poreskog kredita prenosi u narednih deset godina. S tim u vezi, neiskorišćeni iznos poreskog kredita po osnovu ulaganja iz 2011. godine obveznik može da koristi za umanjenje obračunatog poreza (zaključno) za 2021. godinu, a neiskorišćeni iznos poreskog kredita po osnovu ulaganja iz 2012. godine obveznik može da koristi za umanjenje obračunatog poreza (zaključno) za 2022. godinu.
- U skladu sa članom 48. stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Službeni glasnik RS", br. 25/01... 47/13, u daljem tekstu: Zakon o porezu na dobit), obvezniku koji izvrši ulaganja u nekretnine, postrojenja, opremu ili biološka sredstva (u daljem tekstu: osnovna sredstva) u sopstvenom vlasništvu na teritoriji Republike za obavljanje pretežne delatnosti i delatnosti upisanih u osnivački akt obveznika, odnosno navedenih u drugom aktu obveznika kojim se određuju delatnosti koje obveznik obavlja, kao i po osnovu ulaganja u razvoj kao nematerijalnu imovinu, priznaje se pravo na poreski kredit u visini od 20% izvršenog ulaganja, s tim što poreski kredit ne može biti veći od 33% obračunatog poreza u godini u kojoj je izvršeno ulaganje.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, obvezniku koji je prema zakonu kojim se uređuje računovodstvo i revizija razvrstan u malo pravno lice priznaje se pravo na poreski kredit u visini od 40% izvršenog ulaganja, s tim što poreski kredit ne može biti veći od 70% obračunatog poreza u godini u kojoj je izvršeno ulaganje (član 48. stav 3. Zakona o porezu na dobit).
Neiskorišćeni deo poreskog kredita može se preneti na račun poreza na dobit iz budućih obračunskih perioda, najviše do limita od 33%, odnosno 70% obračunatog poreza u tom poreskom periodu, ali ne duže od deset godina (član 48. stav 5. Zakona o porezu na dobit).
U svakoj od godina perioda iz stava 5. ovog člana prvo se primenjuje poreski kredit po osnovu ulaganja iz te godine, a zatim se, do limita od 33%, odnosno 70% obračunatog poreza u tom poreskom periodu, primenjuju preneti poreski krediti po redosledu ulaganja (član 48. stav 6. Zakona o porezu n dobit).
Zakonom i izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Službeni glasnik RS", br. 108/13), koji je počeo da se primenjuje od 1. januara 2014. godine, poreski podsticaj iz člana 48. Zakona o porezu na dobit je ukinut, s tim što, u skladu sa istim zakonom, poreski obveznik koji je do 31. decembra 2013. godine ostvario pravo na poreski podsticaj iz člana 48. Zakona o porezu na dobit i iskazao podatke u poreskom bilansu i poreskoj prijavi za 2013. godinu, može to pravo da koristi do isteka roka i na način propisan Zakonom o porezu na dobit.
Saglasno navedenom, a imajući u vidu odredbe člana 48. st. 5. i 6. Zakona o porezu na dobit, obveznik, koji je izvršio ulaganje u toku 2013. godine i (po tom osnovu) iskazao podatke u poreskom bilansu i poreskoj prijavi za 2013. godinu, imao je pravo da obračunati porez (za tu godinu) umanji (do propisanog limita) za iznos poreskog kredita po osnovu ulaganja iz 2013. godine, a preostali deo neiskorišćenog poreskog kredita prenese u narednih deset godina (počev od 2014. godine).
Prema tome, neiskorišćeni iznos poreskog kredita, koji je obvezniku preostao po osnovu ulaganja iz 2013. godine, može se iskoristiti za umanjenje obračunatog poreza (zaključno) za 2023. godinu.
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-247/2022-04 od 4.5.2022)