DA LI SE DRVENE PALETE KOJE KUPAC, TJ. UČESNIK U LANCU DISTRIBUCIJE DO KRAJNJEG POTROŠAČA, VRAĆA PROIZVOĐAČU ILI UVOZNIKU, SMATRAJU POVRATNOM AMBALAŽOM?

Prema Zakonu o porezu na dodatu vrednost ("Službeni glasnik RS", br. 84/04, 86/04 - ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 68/14 - dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18, 72/19 i 153/20, u daljem tekstu: Zakon), poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja (u daljem tekstu: subvencije), u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. U osnovicu se uračunavaju i akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV, kao svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga. Prema Pravilniku o porezu na dodatu vrednost ("Službeni glasnik RS", br. 37/21 i 64/21, u daljem tekstu: Pravilnik), osnovica sadrži vrednost ambalaže, i to: nepovratne (jednokratne) ambalaže, kao i povratne ambalaže koju obveznik PDV zaračunava primaocu dobara. Povratnom ambalažom, u skladu sa Pravilnikom, smatra se ambalaža koja se, posle vraćanja, ponovo upotrebljava za istu namenu. S tim u vezi, drvene palete koje kupac, tj. učesnik u lancu distribucije do krajnjeg potrošača, vraća proizvođaču ili uvozniku, smatraju se povratnom ambalažom.

 

Odredbama člana 3. Zakona propisano je da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.

Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu sa odredbom člana 4. stav 1. Zakona, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Prema odredbi člana 17. stav 1. Zakona, poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja (u daljem tekstu: subvencije), u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Odredbom stava 2. istog člana Zakona propisano je da se subvencijama iz stava 1. ovog člana smatraju novčana sredstva koja čine naknadu, odnosno deo naknade za promet dobara ili usluga, osim novčanih sredstava na ime podsticaja u funkciji ostvarivanja ciljeva određene politike u skladu sa zakonom.

U skladu sa odredbom stava 3. istog člana Zakona, u osnovicu se uračunavaju i:

1) akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV;

2) svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga.

Odredbom člana 44. stav 1. Pravilnika propisano je da osnovica sadrži vrednost ambalaže, i to:

1) nepovratne (jednokratne) ambalaže;

2) povratne ambalaže koju obveznik PDV zaračunava primaocu dobara.

Prema odredbi stava 2. istog člana Pravilnika, povratnom ambalažom iz stava 1. tačka 2) ovog člana smatra se ambalaža koja se, posle vraćanja, ponovo upotrebljava za istu namenu.

U skladu sa stavom 3. istog člana Zakona, ako se povratna ambalaža ne vrati u ugovorenom roku, smatra se da je istekom tog roka došlo do prometa povratne ambalaže, a ne do izmene osnovice u smislu člana 21. Zakona.

(Mišljenje Ministarstva finansija br. 011-00-525/2021-04 od 2.11.2021)